Funkcionisanje civilnog lanca komandovanja u velikoj, a unapred nepoznatoj, meri zavisi od lične i političke kulture, obrazovanosti i znanja, vrednosnih preferencija i nadasve od ličnog i moralnog integriteta civilnog komandanta i prvopotčinjenog mu generala.
Model civilnog komandovanja vojskom u demokratskom društvu počiva na dva vezana a imperativna postulata. Prvi nalaže potpunu, delatnu i voljnu potčinjenost vojske i generalštaba civilnom komandantu. Utoliko je ovaj poslednji, sa stanovišta modela, suveren u donošenju svojih odluka. Svima koji se u komandnom lancu nalaze ispod njega tad jedino preostaje da što pre i što bolje izvrše izdatu komandu. Da bi drugi postulat bio ispunjen, potrebno je da vrhovni komandant svoje odluke donosi na osnovu stručnih procena i predloga generalštaba i njegovog čelnika, jer su oni njegov glavni štabni i operativni organ.
Za funkcionisanje modela civilnog lanca komandovanja ključna su pet pitanja:
1) Otkud i čemu komandovanje?
2) Ko je ko u lancu komandovanja?
3) Koji to civili komanduju i zašto komanduju vojsci?
4) Da li je vrhovni komandant svemoćan?
5) Šta preostaje oficirima?