Sa ciljem da predloži model za uspostavljanje efikasne, neposredne saradnje dve policijske službe, ovaj rad analizara postojeća institucionalna i proceduralna rešenja za policijsku saradnju i razmenu operativnih informacija između Srbije i Kosova.
Proces normalizacije odnosa između Srbije i Kosova, postao je glavni prioritet za proširenje Evropske unije na zapadnom Balkanu. Pod pokroviteljstvom EU, Beograd i Priština pokrenuli su veoma složen proces pregovora o još uvek nerešenim tehničkim i političkim pitanjima.
Do sada najsjajniji trofej Evropske unije u ovim pregovorima, Briselski sporazum iz aprila 2013. godine, predstavlja pozitivan pomak u odnosima između Beograda i Prištine, iako je njegova implementacija naišla na značajne prepreke na terenu.
Neka pitanja tek treba da budu rešena na bilateralnom nivou, uključujući politička pitanja (o kojima treba da se pregovara u okviru Poglavlja 35 pregovora o pristupanju) i tehnička pitanja koja proističu iz procesa harmonizacije nacionalnog zakonodavstva sa pravnim standardima Evropske unije.
Najvažnija pitanja se nalaze u okviru Poglavlja 23 (pravosuđe i osnovna prava) i Poglavlja 24 (pravda, sloboda i bezbednost).
U okviru Poglavlja 24, Evropska unija eksplicitno je zatražila od Srbije da saradnja sa Kosovom, u vezi sa nizom tehničkih pitanja, uključujući i policijsku saradnju, bude podignuta na isti nivo kao sa drugim susednim zemljama.
Iako je uspostavljena zamršena mreža mehanizama za razmenu informacija, temelji neposredne policijske saradnje trebalo bi da se postave u okviru dijaloga između Beograda i Prištine.
Policijska saradnja ostala je na početnom nivou, što značajno utiče na sposobnost nadležnih organa da sprovode zakon i da se bore protiv organizovanog kriminala. Iz toga proizilaze i negativne posledice po ljudsku bezbednost u ovom regionu.
Uzimajući u obzir već postignute sporazume i uspostavljene mehanizme, na osnovu analize strateškog pristupa Vlade Srbije u prenošenju i sprovođenju najboljih standarda i praksi EU u oblasti policijske saradnje, predlaže se niz preporuka institucijama u Beogradu, Prištini i EU:
1. Neophodno je formalizovati i unaprediti postojeće mehanizme policijske saradnje (kao što je ILECU sporazum).
2. Treba da se postigne Sporazum o policijskoj saradnji u čijem će fokusu biti borba protiv organizovanog kriminala i pitanja ljudske bezbednosti. Takođe, on mora biti izrađen po uzoru na slične sporazume u regionu.
3. Treba uspostaviti policijske kontakt-tačke koje bi pospešile policijsku saradnju.
4. Neophodno je uspostaviti nezavisno nadzorno telo kako bi se osiguralo sprovođenje navedenog sporazuma.
5. Evropska unija treba da postavi agendu i da pokrene dijalog o policijskoj saradnji.
Ovaj predlog praktične politike izrađen je u okviru TRAIN programa 2015 (Think Tanks Providing Research and Advice through Interaction and Networking), koji je podržan od strane nemačkog Federalnog Ministarstva spoljnih poslova (Pakt za stabilnost Jugoistočne Evrope) a koji implementira Nemački savet za spoljne poslove(German Council on Foreign Relations, DGAP). Ova publikacija izrađena je u okviru projekta „Forum za bezbednosna istraživanja: Beograd-Priština-Tirana” uz podršku Vlade Kraljevine Norveške, a istraživanje je podržano od strane Službe za inostrane poslove Komonvelta Ujedinjenog Kraljevstvakroz projekat „Nacionalni konvent o Evropskoj uniji u Srbiji - civilno društvo prati napredak i podržava reforme u poglavljima 23 i 24“.
Gledišta i analiza koji su izneti u ovoj publikaciji pripadaju autoru i ne odražavaju nužno gledišta Vlade Nemačke, Vlade Velike Britanije, Vlade Norveške ili bilo koje druge povezane organizacije.